Hiperbarična oksigenoterapija mijenja živote nakon potresa mozga

Traumatske ozljede mozga i njihova najčešća manifestacija – potres mozga – tihi su epidemijski problem modernog društva. Svake godine u svijetu se bilježi 69 milijuna slučajeva blage traumatske ozljede mozga, od čega čak 10–30 % pacijenata razvije kronični post-komocijski sindrom (engl. persistent post-concussive syndrome) koji traje mjesecima, godinama ili čak desetljećima. U Hrvatskoj i Europi brojke su proporcionalno zabrinjavajuće: svake godine oko 3 % odraslih i 2,2 % djece doživi traumatsku ozljedu mozga, a najveći udio otpada upravo na djecu i adolescente – mlade sportaše, učenike i studente. Posebno su izloženi sportaši u kontaktnim sportovima (ragbi, nogomet, rukomet, košarka, hokej, borilački sportovi) koji često doživljavaju ponavljane potrese mozga – čak i one „blage“ koje se često ne prijave ni ne liječe.

Većina tih ozljeda izgleda “bezazleno”. Pacijent se nakon udarca u glavu žali na glavobolju, vrtoglavicu, umor ili “maglu u glavi”, a standardni CT ili MRI često pokaže potpuno normalan nalaz. No upravo tu leži zamka. Ozljeda nije vidljiva na klasičnim slikama jer se radi o mikroskopskim oštećenjima: difuznom oštećenju aksona, mikrooštećenjima sitnih krvnih žila, poremećaju krvno-moždane barijere i kroničnoj hipoksiji (nedostatku kisika u moždanom tkivu). Ti procesi pokreću lanac sekundarnih oštećenja – upalu, mitohondrijsku disfunkciju, poremećaj ionske ravnoteže i apoptozu neurona – koji mogu trajati mjesecima i godinama nakon same ozljede. Rezultat? Kronični problemi s pamćenjem, koncentracijom, spavanjem, emocijama, ravnotežom i kvalitetom života. Mnogi pacijenti, posebno djeca, ostaju bez pravog liječenja jer se “samo čeka da prođe”.

U ovom opsežnom, znanstveno utemeljenom članku donosimo pregled najnovijih dokaza o hiperbaričnoj oksigenoterapiji (HBOT) – terapiji koja djeluje upravo na srž problema: hipoksiju i oštećenje neurovaskularne jedinice. Tekst je namijenjen pacijentima, roditeljima i zdravstvenim djelatnicima koji žele razumjeti zašto sve više studija svrstava HBOT među najperspektivnije intervencije za akutne i kronične posljedice traumatskih ozljeda mozga.

Patofiziologija: Zašto “nevidljiva” ozljeda može biti najopasnija?

Traumatska ozljeda mozga dijeli se na primarnu ozljedu (mehanički udarac) i sekundarnu ozljedu koja slijedi satima, danima i tjednima kasnije. Sekundarna faza uključuje:

poremećaj ionske homeostaze,
mitohondrijsku disfunkciju,
upalne kaskade,
kompromitaciju krvno-moždane barijere te
kroničnu hipoksiju uzrokovanu mikroangiopatijom.

Upravo hipoksija i nedostatak kisika u tkivu predstavljaju ključni zajednički nazivnik između traumatske ozljede mozga i kroničnih rana – dviju bolesti za koje je HBOT već desetljećima standardna terapija. Kada mozak ostane bez dovoljno kisika, pokreće se lanac događaja koji dovodi do dugotrajnog postkomocijskog sindroma. Zato cilj liječenja nije samo ublažiti simptome, već popraviti neurovaskularnu jedinicu – krvne žile i neurone zajedno.

Dijagnostički izazovi: MRI je često “slijep”

Klasične slikovne metode (CT/MRI) često ne pokazuju ništa jer je riječ o difuznim, mikroskopskim promjenama. Zato se sve više koriste:

biomarkeri (GFAP, UCHL1, NF-L, NLR i genetski paneli),
funkcionalna slikovna dijagnostika (SPECT, fMRI, DTI),
EEG-biomarkeri (kod akutnih potresa).

Ovi alati omogućuju precizniju stratifikaciju pacijenata i objektivno praćenje učinka terapije.

Standardno liječenje – ograničeno i nedovoljno

Trenutni standard za akutni potres mozga je “odmor + postupno vraćanje aktivnostima”. Kod kroničnog post-komocijskog sindroma koriste se simptomatske intervencije: SSRI za raspoloženje, vestibularna fizioterapija, kognitivna rehabilitacija i kognitivno-bihevioralna terapija. Iako pomažu, one ne djeluju na uzrok – hipoksiju i vaskularna oštećenja. Zato velik broj pacijenata ostaje s trajnim smetnjama.

Kako djeluje hiperbarična oksigenoterapija?

HBOT podrazumijeva disanje 100 % kisika u komori pod povišenim tlakom (1,5–2,0 ATA). Time se:

dramatično povećava količina kisika u plazmi i dostavlja ga u hipoksična područja,
potakuje angiogeneza (rast novih krvnih žila),
smanjuje upala i oksidativni stres,
poboljšava mitohondrijsku funkciju te
inducira neuroplastičnost – regeneraciju aksona i sinaptičkih veza.

Za razliku od dekompresijske bolesti (gdje je dovoljna jedna sesija), kod traumatskih ozljeda mozga potrebno je 40–60 sesija da se pokrene kompleksan proces popravka. To potvrđuju najnoviji sustavni pregledi literature i mišljenja vodećih svjetskih stručnjaka.

Znanstveni dokazi za HBOT – što kažu najkvalitetnije studije?

Kod odraslih – učinci terapije u barokomori

Retrospektivna analiza na 154 pacijenta (Hadanny i sur., 2018.): prosječno 4,6 godina nakon traumatske ozljede mozga. Nakon HBOT-a značajno poboljšanje svih kognitivnih domena. SPECT je pokazao povećanu aktivnost u prefrontalnom, temporalnom i cingulatnom korteksu.
Studije angiogeneze (Tal i sur., 2015.; Hadanny i sur., 2015.): 60 sesija HBOT-a povećalo cerebralni protok krvi i volumen te regeneriralo bijelu i sivu tvar (DTI i perfuzijska MRI).
Randomizirana studija na 56 pacijenata 1–5 godina nakon ozljede (Boussi-Gross i sur., 2013.): nakon 40 sesija značajno poboljšanje kognicije i kvalitete života uz porast moždane aktivnosti na SPECT-u.
Meta-analiza (Shahid i sur., 2025.): HBOT značajno poboljšava memoriju, pažnju i globalnu kogniciju pacijenata s kroničnim post-komocijskim sindromom.

Kod djece i adolescenata – posebna snaga HBOT-a

Randomizirana kontrolirana studija na 25 djece (8–15 godina) s post-komocijskim sindromom 6 mjeseci do 10 godina nakon ozljede (Hadanny i sur., 2022.): 60 sesija HBOT-a dovelo je do značajnog poboljšanja općeg kognitivnog skora, memorije, izvršnih funkcija, emocionalnih simptoma i hiperaktivnosti. MRI je pokazao mikrostrukturne promjene u insuli, supramarginalnom girusu i frontalnim područjima – izravna korelacija s kliničkim napretkom.
Pilot studija akutnih potresa na 11 adolescenata liječenih unutar 10 dana od ozljede (Denham i sur., 2025.): nakon prosječno samo 3 sesije EEG-biomarker se popeo s 18 na 85 (povratak u “normalno stanje”). Svi simptomi su nestali bez nuspojava.

Dugoročni rizici neliječenog post-komocijskog sindroma u starijoj dobi

Neliječeni post-komocijski sindrom ne završava samo s kroničnim glavoboljama i umorom. Najnovije velike kohortne studije pokazuju da višestruki potresi mozga u životu (čak i oni blagi) ostavljaju fiksne, dozno-zavisne kognitivne deficite u kasnoj životnoj dobi.

PROTECT-TBI studija (Lennon i sur., 2023.) na više od 15.000 osoba starijih od 50 godina pokazala je da osobe s tri ili više blažih potresa mozga imaju značajno lošije rezultate u pažnji, izvršnim funkcijama i brzini procesiranja informacija čak i desetljećima nakon posljednje ozljede.
Studija na umirovljenim sportašima u “kontaktnim” sportovima (Sirant i sur., 2022.) dokazala je trajne promjene u oksigenaciji prefrontalnog korteksa tijekom zadataka koji zahtijevaju neurovaskularno spajanje – što može biti jedan od mehanizama koji povećava rizik od demencije i kognitivnog pada u starijoj dobi.

Drugim riječima, neliječeni post-komocijski sindrom danas može značiti veći rizik od demencije i kognitivnog propadanja sutra.

Budućnost liječenja: HBOT kao ključni dio personaliziranog multimodalnog pristupa

Liječenje kroničnog post-komocijskog sindroma evoluira prema personaliziranim, multimodalnim strategijama prilagođenim individualnim patofiziološkim mehanizmima:

Simptomatske intervencije: SSRI za depresiju i anksioznost, vestibularna fizioterapija, kognitivna rehabilitacija, kognitivno-bihevioralna terapija i mindfulness.
Intervencije koje modificiraju bolest: HBOT (40–60 sesija) s dokazanom učinkovitošću u poboljšanju cerebralne perfuzije, metabolizma i kognicije te repetitivna transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS) za izvršne funkcije.

Sigurnost i praktični protokol u barokomori

HBOT je iznimno siguran u certificiranim centrima. Nuspojave su rijetke (najčešće privremeni pritisak u ušima). Preporučeni protokol za kronični post-komocijski sindrom: 40–60 sesija, 5 dana tjedno, 60–90 minuta na 1,5–2,0 ATA s 100 % kisikom i zračnim pauzama. Najbolji rezultati postižu se uz redovito praćenje (kognitivni testovi, SPECT/fMRI).

Zaključak: Vrijeme je da prestanemo “samo čekati”

Traumatske ozljede mozga i potresi mozga nisu “samo modrica na glavi”. Oni ostavljaju mikrooštećenja koja klasična dijagnostika često ne vidi, ali koja značajno narušavaju kvalitetu života – posebno kod djece čiji je mozak još u razvoju. Znanost sve jasnije dokazuje da hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) može značajno poboljšati kognitivne funkcije, smanjiti simptome kroničnog post-komocijskog sindroma i vratiti kvalitetu života kako djeci tako i odraslima koji pate od posljedica potresa mozga. Riječ je o medicinski utemeljenoj intervenciji koja djeluje na uzrok: hipoksiju, vaskularna oštećenja i neuroplastičnost.

Ako vi ili vaše dijete patite od dugotrajnih simptoma nakon potresa mozga (glavobolja, problemi s koncentracijom, umor, emocionalna nestabilnost, kognitivne teškoće), razgovarajte s liječnikom o mogućnosti HBOT-a. U našem centru hiperbarične medicine primjenjujemo protokole temeljene na najnovijim znanstvenim dokazima, uz potpuno praćenje prije, tijekom i nakon terapije.